|
I know a lady. Her smiles like Golden strings. Her voice like Angel's wings. Yet her soul, Locked deep inside, Withers away Unable to decide. Eyes so gentle, Tears turned red. Scared and wandering, Alone in her bed. She tried it all Yet doesn't have a choice. She can't even hear Her daughters crying voice. Trapped like a bird, Inside a shadow dark, Shadow of a man Who has left a mark. A queen of hearts Sitting in a room, Tired of trying, Waiting for her doom. This song is for you My sweet lady D, A friend unknown 'Cause that's how it must be. I know a Lady. |
|
Sedamnaest zvonika Šuti. U strahu od Sunca, Opečenih prstiju. A zvonili su kao jedan Kad je pjesme bilo Kad je suze bilo Kad je života bilo. Sedamnaest zvonika Na brijegu taštine Požutjele vanjštine Sluge tišine. Usnuli su Zvonici ljudi. Vrijeme teče Niš' ne reče. Sedamnaest zvonika Mrtvo. U strahu od mraka Pod svojom sjenom. |
|
Iznova sam utonuo U oči osmijeha. Zagrlio radost I udahnuo sreću. Ozračeni utopljenik Francuskog parfema. Neka trajem Kao takav. Čini se, I slučajno nije, Ona dušu ima Poput cvijeta kad se smije. Sretan sam, Jesam. Neka sam. Opijen nekim. Utonuo sam iznova, U oči osmijeha. Radost zagrlio I poljubio sreću. |
|
Rasplakanih ulica Sivi grad. Šapat kapi, Tužan dan. Usred grada Rijeka teče. Tišinom Ogrnuo se san. Rekao je Filozof: Dva puta ne možeš Istom Rijekom proći. Možda ipak...? Osjetilno onesvješten Ne vidim si jutra. Ne znaš dok ne izgubiš... Kakvo će bit sutra? |
|
Onto the walls Of White and Black I drew an artist's soul So he'd never come back. Into the clowds In tones of Grey I poured some tears To let them play. Messages of life Read by a painters voice; When you hear one Do you still have a choice? Covered by cloth Dirty and old There is many a story Yet to be told. Choose life You can hear them say, Carpe Vitae Don't throw it away. Throuh eyelids closed Greatness is born. With a single smile Earth can be torn. Even if hands decide not to clap Even if dogs decite not to bark Even if Hell does not exsist Even if I do not leave a mark. I still will be here In poem and rhyme. I'll shout out my name 'Till the end of Time. |
|
Gledao sam iz sjene Kako dušu šetaš parkom, Usne pune smijeha I korak od papira. Pogledom si zagrlila svijet I moja mala sjena Od radosti je narasla. Tad nestala si zauvijek. Još uvijek ponekad Zavirim pod šešir Nasmješenim damama Tražeći te oči. Ali nema te više U parku tome, Tužni samujemo Sjena i ja. |
|
Napunio je dvadesetprvu, prošao je još koji dan. Tad upoznao je onu pravu, zaljubio se u taj čas. Pričali su cijelu večer, sviđao se i on njoj. On je htio poljubac, ona se pravila teškom. Nasmješena i zaljubljena, rekla mu je: "Moram ić'." Otišla je iza ugla, on je ostao sam. Čekala ga sat i pol, za njom nije išao. Kad je otišla iza ugla, on je sjeo na nogostup. Proživio je svaki tren s njom, i kući se odvukao. Prošla je godina, prošlo ih par. Žena i djeca, imao je čak i psa. Tu i tamo sjetio se Nje, je li trebao ić za njom? Sad je kasno kaže sebi, uzme klinca na koljena. Došla tad je devedesetprva, napali su oni nas. Dva su frenda ošla' preko, zvali su ga da spasi glavu. On je rekao da neće bježat, ovo je zemlja oca mu. Neće ga sinovi pičkom zvati, branit će Domovinu. Zagrlio je oba sina, ženu je poljubio. Dok nestajao je u daljini, pas je tužno cvilio. Upoznao je druge ljude, očeve i sinove. Pričao s njima oko vatre, kopao im grobove. Upali su u zasjedu, bilo ih je previše. Sjetio se žene i djece, sjetio se Nje. Je li trebao za njom poći, pitao je hladnu cijev. Žena plače, djeca isto, na stolu papir smrti. Pas zavija danju, noću, al to priča je druga. Došla vijest je i do Nje, sudbina je okrutna. Pitala se tada ona, zašto sam pobjegla? |
|
U potrazi za Nekim Tko osmijehe dijeli Izgubiš li se često Pod maskama bijelim? Ulicama teče priča Da prijatelje zagrljajem liječi Osoba, neznanac, Netko Tko zna put ka sreći. Čudesna sjena Koja jedan cilj ima; Osmijeh od vječnosti Da pokloni svima. Čudan Netko Kao Antun Tun Od "normalnih" ljudi Drugačiji mu um. Dođi, sjedni pored mene. Čekat ćemo vječno Nekog tko osmijehe dijeli I grlit zna tečno. |
|
Pothlađen sam, Na rubu duše. Utopljenik U očima tvojim. Gladan vječnosti, Siromašan istinama. Skriven iza Kule osmijeha. Iskorištavam dane Da kažem Smrti: Da, učinio sam Sve nabrojano. Otuđeno voće U košari slatkiša. Trulog me se rješi. Brzo! Krila mi daješ, Krila ne trebam. Kuda ću letjeti Kad ti si tu? I pande sanjaju, (Zar ne?) Poljubac bezvremenski. Svevremenski. Prsti u kosi. Usne na vratu. Ruka na koži. Nešto. -Marš. -I ja tebe. -Što i ti mene? -Nešto. Znaš, Oči ne lažu U mraku. Zato. |
|
Dopuštaš li? Skloniti se želim Od svakodnevih treptaja U tvoj poljubac. Mjesečevim prstenom Ukras(i)t ću ti večer, Na rastanku Šapnut: Živ sam! Nasmijat ću te Do suza Koje tla Okusiti neće. Zavući ruku Pod gard tvoj, Dodirom okrenuti Pješčani sat. Sanjati odbijam prestati. Ogrnut ću se tobom I nestati će svijeta. Dopuštaš li? |
|
Uzalud tišinom Bojaš si dane. Uzalud čekaš Sunce da svane. U sumraku S(a)vijesti Na radiu Slušaš vijesti. Uzalud oblačiš Haljine na lutke. Uzalud gradom Šuljaš se šutke. Trepneš Tu i tamo. Kreneš, A nemaš kamo. Uzalud čovjekom Trudiš se biti. Uzalud je Zvijer u sebi kriti. |
|
Ponoć je sjajna Obasjala grad. U ritmu disanja Odjekuje san. Krik se šulja, Čeka pravi čas. Strpljivo čeka, Prestrašit će nas. Pali se svjetlo, I drugo, i treće. Raščupana lica Umijaju se kavom. Stigla je zora, Probudila dan. U ritmu semafora Nestao je san. |
|
U gradu noći Usnuo je zvuk. Tek životinja neka Po zidu se šulja. Snovi vladaju svijetom, I mjesec već zijeva. Kroz ulice tihe Tama se slijeva. Ako pogledaš sada U očima ljude Vidjet ćeš sjene Koje skrivaju danju. No, hajde, vrijeme je. Sklapaju se tvoji kapci. Stigla je noć Oduzela ti glas. |
|
Behind a curtain Of crimson and black I hear a whisper So sad and so faint. I hear it again When she summons my name. A whisper so scared Of future unknown. Trapped by strings Of gold and smiles, In darkness I wait Her hand to touch mine. Her smile Doesn't need songs And her eyes Match no words I know. A sensation well known When hand meets hand Yet every moment without her Hurts in a completely new way. Behind a curtain Of golden hair I hear a whisper Calling my name. |
|
Rođen sam pored sebe, shvatio sam koliko sam malen. Tá samo sam čovjek u svijetu ljudi. Nisam ništa bolji od osobe u ogledalu ali uvijek ću si reći da sam čudan. Čudan sam i strah me. Strah me svojih misli. Strah me svojih riječi. Strah me svojih djela. Strah me svojih postupaka. Strah me smrti. Želim živjeti. Barem dovoljno dugo da ostavim trag. Želim objaviti zbirku. Želim oslikati sobu. Želim napisati priču i napraviti igricu. Želim fotografirati umjetnički. Želim imati dvoje djece. Ali svijet je siv. Takav će i ostati iako su moje boje žive a osmijesi šareni. Teško će utopljenik obojati svijet. Kada će sunce probiti mrežnicu i prodrijeti u mozak čovječanstva? Želim napisati filozofsku raspravu. Dajte mi temu. Zagrljen ledenim zubima, Slova punih zjena, Ateiziram alkoholom Lakog uma. Protiv glasa Pao sam Strogo pjesnički Obljepljen etiketama. Jesam li doista? Nada mnom bdije Zasljepljen ekranom Savršen dan. Pratim cestu Na vječnost naslonjen, Na stablu bez lišća U noći sjajnoj. Ulica se uspinje. Usnuo sam noćas Pjesme ove; Danima zatvoren. I od prvih rečenica može se pjesmariti. |
|
Zagrljen ledenim zubima Hrvat(ska) sam Svakim (uz)dahom. Talim svoju kosu. Vjerovatnost osjećaja Pa kvadrirano Na kotangens Iza ugla vreba. Čudno je Čuditi se Čudacima Čarobnim. Postojim. Pun sebe (jer svaki dio mene sam ja) Sviram Mjesecu. Još jednom Pjesma neka lebdi, Hrli visini Reci mi zbogom. |
|
Slova punih zjena Omamljene duše, Kroz noć od sjena Hladan vjetar puše. Počinjem li opet Krive snove sniti? Srce ćeš mi otet Opet me neće biti. Neću! Gledam u dalj... Pjesama si že(d)na A ja prosjak, nikad kralj. Jesi li hladnoće vrijedna? Na buri osjećaja Skrivam svoje kosti. Uz šalicu vrućeg čaja Volim te, oprosti. Iz udaljenog mjesta U tami čudna svjetlost. Ima jedna duga cesta Al' ja bih radije most... |
|
Umiješani U boje izlazećeg Snijega krademo Si slike iza leđa. Otvoreni poput ptica Prozori smo Oprani Jutarnjim uzvikom. Zelenimo se besramno Po nasadima parkova, Gladujemo Note prolaznika. Uzviknimo se U sjaju daha Lebdimo Leđima okrenuti svijetu. Uzmakni! Pogledaj sad opet. Vidiš li s(v)e Kako je Šareno, ŠARENO! |
|
Ateiziram alkoholom Apatičnost, amorfičnost, Ameboidnost alteregoista. Antagoniziram atipičnost. Blesavi bijelac Bolesno bijesan Bleji bahato, Bršljan brsti. Cvilež crni. Cvokotavi crv Cukar cucla; Cijenjeni car. i Daleko, davno Dopusti da dotaknem Djevojčinu dušu Darom djeteta. |
|
U tihoj tišini Tamne tuge, U tuđini turobnoj, Glas! Dobar dan mi reče Glas ugodni, muškoženski. Dobar dan rekoh Iako bližila se ponoć. Taj glas glasni Glagoljao je gromoglasno I smijasmo se glasno Glas i ja. Pred zoru triježnjenja Glas mi reče Dobar dan Dobar dan mu rekoh. I nestade glas Na zraci sunca I nestade tame I tuge, i tišine. |
|
Bosi po Suncu Trčasmo kao djeca. Na raketama smijeha Lebdjelo je vrijeme. I sada se desi Da odnese nas Trenutak slatke prošlosti Visoko u zrak. S osmijehom il suzom Pejzaže slažemo Od kockica (Lego) Tri stotine šezdeset i pet. Feniramo lišće, Krošnja nam se ceri Drvenim granama Željezu smo izazov! Igraj se sa nama, Ima mjesta, gle! Igraj se i smij Djeca smo, zar ne? |
|
Lakog uma Usmjeren prema cilju Ispucan iznutra Razaram noćnu zbilju. Ugušiti sebe Cilj je neizvediv. Koliko puta Pokušati moram? Riječi teku Nemilice Po obrazima Sutrašnjice. Tuguj. Tužna je noć. Smiješak sakrij Plači za promjenom. Uzvišeni stojimo Na podiju nad svima. Čekamo kao ovce Da izbace nas napolje. Kreni prema meni. I ja ću prema sebi. Naći ćemo se Na trećini puta jugosjeverno. |
|
Protiv glasa Uzdići ću svoj. Odgovor na osobe Neodgovorne o sobe. Okrenuti ću leđa Svojemu licu, Zaputiti se niz snove Toboganom radosti. Kušati ću čovjeka Iskušavati sebe. Gristi ću vrijeme Pustit da me pređe. Crveniti se na papiru Ja prestati neću. Male su stvari Koje pobuđuju sreću. Prijateljstva ću Obnoviti osmijehom, A život nastaviti Iznova. |
|
Neki će reći da se Isus rodio. Neki će reći: Pokloni! Ja kažem sretan. |
|
Pao sam. Opet. Osjetim pulsiranje u dlanovima. Umišljam da vidim kako krvare, razderani. Umišljam jer ne vidim ništa. Mrak. Okrećem se ulijevo. Ili udesno? Mrak je, ne vidim ništa. Korak. Polako. Drugi. Vučem noge da ne zapnem za nešto. S desne strane zvuk. Bar mislim. Okrećem se udesno. Ili ulijevo? Mrak je. Vučem korake prema zvuku. Sad je iza mene. Neka je. Barem znam da mi nije u glavi. Ili? Tlo je ravno, čini se. Ne vidim. Čujem šljunak pod đonovima. Osjetim ga također. Desni dlan jače je razderan. Krv mi kaplje s prstiju. Zvuk. Bliži je. Drago mi je. Ili? Možda to nije prijateljski zvuk. Okrećem se za 180°. Ili 360? Ne vidim ništa, mrak je. Ubrzavam korake. Zvuk je blizu. Nekako ne želim da me stigne. Trčim. Zvuk trči. Trčimo. Stiže me. Znam, čujem. Ali ne vidim. Padam... ...Divno. Sad me boli i lijevi skočni zglob. Ustajem. Šepam. Savršeno. Ali zvuk je stao. Ostao je gore. Hodnik. Vidim, slabo je svjetlo na kraju. Zeleni zidovi. Tamni. Neravni. Tužni. Na njima slike. Uokvirene zlatom. Ulazim. Prva slika: Skučena sobica. U kutu stari drveni krevet prekriven šarenim dekama. Žena sjedi. Krpa hlače djetetu koje sjedi na podu. U ruci mu je crvenožuta jabuka. -Jabuka! JABUKA! Jabuka.... Jabuka? -Da sine, to je jabuka. -jabukajabukajabukajabukajabuka. Ja-bu-ka. Jabu-ka! Tužni sobičak. Na krevetu majka. Sjedi i plače. Na podu djete se igra ne shvaćajući gorčinu jabuke... Ispadam iz slike glavom naprijed. Licem ljubim pod. Stari parket. Nešto mi teče niz lice. Krv ili suza? Vučem se dalje. Još jedna slika. Stara. Dižem se na prste i ulazim. Druga slika: Zvono. Stara ruka otvara vrata. Tamna silueta uspravno stoji. Ulazi bez riječi. Starac ju prati pognute glave. Dnevni boravak. Izlizana fotelja u sredini. Debeli zastori štite tamu u njoj. Vonja na vlagu. Tek se jedna zraka probija osvjetljujući snop prašine koja lijeno lebdi zrakom. Čovjek si toči bourbon iz kristalne boce. ruke mu se tresu. Tanak mlaz curi mu niz bradu. Sjena strpljivo čeka. Kap znoja nad sljepoočnicom. -Čekao sam te, reče. Ovog puta pružio sam ruke. Desna ruka opet pulsira. Krv teče nanovo. Zidovi su vlažni. U polutami udaljenog svjetla čini se da plaču. Nova slika. Jednostavan drveni okvir. Pružam ruke i ulazim. Treća slika: Ulica. Mnoštvo ljudi. Prezaposleni svojim životima. Ne vide me. Mladić. Hoda, ako se to tako može zvati. Naslonjen na hodalicu s kotačima, vuče se. Prolazi kraj mene. Primjećuje me. Gleda u mene. Pogledi nam se sreću. Smiješi se. Stojim, kip od čovjeka. Gadim se sebi. Svijet mi se gadi. Mladić, slomljen, bolestan, uništen, kroz život hoda sa smješkom. Ispadam iz slike. Sve je mutno. Brišem suze. Moram otpočinuti. Umoran sam. |
|
Obljepljen etiketama Nadasve pristojnih ljudi Gledam u zid Nasmješenih cijevi. Uzalud mi leti Pred očima život Kad svezanih usana Riječi su mi šuplje. Sreće se trijeznim Ogorčenjem se budim Blagoslov Božji Ateistu nudim. Uništio sam temelj Uspravnosti glave. Pognute duše Udaram u zid. Čemu se nadam Kada to ne želim? Ne smijem htjeti Voljeti moram. Riječi su lake One same teku Djela su smrt Mojemu čovjeku. |
|
Strogo pjesnički Nježno, metaforično, Pomalo hiperbolično Dlanom sam dotaknuo mjesečinu. Blagonaklono Blago naklonjen, Bez nepotrebnih nota Blještavilu se molim. Neuredno uzgojene brade Životom se igram Molekularno ustrojen Na karti svemira. Dvije kockice imam. Jednu za život. Jednu za dan. Živjet ću, čini se. Uzgojit ću biljku Halucinogenim stihom. Udahnut joj znanje Razmrviti list. Tipkanjem otjerat ću San iz snova. Oglušit ću se Pozivu na razum. Dobro je sada. Znam si mjesto. Na rubu svijeta, Kasno u noći. |
|
"Što je život? Mahnitanje. Što je život? Puste sanje, Prazna sjena što nas lovi. O, malen je dar nam dan, Jer sav život - to je san, A san su i sami snovi." P. Calderon de la Barca Jesam li doista? Kazaljka koja vječito stoji Pokazuje put Koracima koji jure unatrag. Čitati ćeš ovo, znam. Na glas, tiho, Prenaglašavajući svaku točku. Pitanje lebdi u zraku. Tko se usudi Tvrditi da postojim(o), Glasno izgovoriti Ime smrti same? Optička iluzija Utkana u zbilju. Još jedna iz niza, Ima ih u izobilju. Kuda vrijeme žuri? Teče svojim snom, Stojeći u mjestu, Ne rekavši ni riječ. Čitati ćeš ovo, Pitati se, hoćeš. Lijepo sam ti rekao; Nježna krila imam. Dosta je bilo Djetinjastih snova. Duši ne mogu Dopustiti tjeskobu. Što je život? Što je san? Što je ljubav? Tek dah na usni lijepe žene. |
|
Nada mnom bdije Noć tiha, noć pusta. Na ramenu mi spava Noć sama, noć gusta. Fali mi netko, Dodira izvor. Dama ili tama Težak je izbor. Slutim misao, Uspomenu koja guši. Od ljudskosti kulu U meni ona ruši. Od sebe do čovjeka Gradim ljudskosti kip, Vanjština od duše Atipičan tip. Gledaj kroz sebe Ogledala duše. Napij se ega, Čuvaj se suše. Spoznaj slobodu Slikovite sjene, Sputan sobom; Savršenstvom stijene. |
|
Zasljepljen ekranom Snom o životu, Ljubim vazda jadno Vječno krivu ženu. Sebi se rugam U vrtlogu riječi Al ostajem onaj isti Jer nitko mi ne priječi. Srcem obasjavam Njihova im lica. Al ljudi nisu riječi Imaju svoje sjene. Omrčen, ogorčen, Sanjam lijepe želje. Hladan, uništen, Utapam si veselje. Gladak ruci svojoj Poremećenost uzgajam. Trudim li se zbilja Ostati ogavan?! |
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (5)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (7)
Prosinac 2011 (7)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (7)
Rujan 2010 (2)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (7)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (18)
Prosinac 2008 (20)
Studeni 2008 (29)
Listopad 2008 (11)
Lipanj 2008 (1)
Ožujak 2007 (2)
Prosinac 2006 (1)