Ova je za tebe, stari prijatelju moj. Ova nije naiskap. Sjećam te se, još kad smo bili klinci. Bio si raščupan i klempav. I blesav. Još uvijek si blesav. Ostani takav, molim te. Sjećam se kreativnosti kojom si zračio kad smo slagali legiće. Uživao sam sa strane gledat tvoj kreativan proces, način na koji si se smiješio, pa mrštio, pa opet smiješio sam sa svojim mislima dok si pretakao dio duše u svoje kreacije. Sjećam se ogrebanih, krvavih koljena i straha jer moraš doći doma pred mamu, a rasparao si novu trenerku. Sjećam se igranja i trčanja po šumi. Sjećam se kako si naivno volio ovaj svijet. Sve što zrači, barem malo, životom počastio si pogledom, mišlju, dodirom. Naučio si me da se život živi, a kad živiš život to osjetiš. Sjećam se koliko te bolilo, i koliko puno puta. Al već za par dana u očima je opet bio taj sjaj, ta životna energija koju nikakvi zli ljudi, nikakvi problemi nisu mogli utrnuti. Ništa nije moglo ugasiti život koji si tako naivno i rasipno poklanjao svima. Sjećam se izraza tvog lica kad bi u toplim ljetnim noćima satima gledali u zvijezde. Tvoja začuđenost veličinom svemira i manjinom čovjeka dok upijaš svaku iskru koja žari tamo negdje gore. A zvijezde kao da su htjele ogledati se baš u tvojim očima, u bistrim, nježnim, suosjećajnim i toplim očima. Sjećam se prijatelju, tvog prvog prekida. Kad tvoje srce pukne, to odjekne svemirom. I unatoč tome, nastavio si dalje. Sjećam se neshvaćenosti, borbi, udaraca i padova. Želje da se pojavi jedna osoba koja će razumjeti barem dio onog svega što nosiš u sebi. Koja će moći preuzeti barem dio tereta i s tim tvojim teretom svejedno nasmješeno hodati uz tebe, kao što ti nasmješeno hodaš pored drugih dok nosiš njihove terete. Sjećam se kad si krenuo bježati od sebe. Kad si shvatio koliko je svijet velik i koliko će te koštati biti svoj. Bio sam uz tebe i gledao kako gasiš sve što možeš u sebi, samo da bi dani lakše prošli, a ljudi manje bolili. I uspio si, dijelom, postati bliži njima. Unatoč svim osmijesima vidio sam koliko duboka je bila tvoja tuga. Oči nikad ne lažu. Trebalo je vremena, no shvatio si. Ti si ti. I bježanje nema smisla. A onda smo ostarili. Nekoliko sijedih više, nekoliko bora više. A ti si još uvijek raščupan i klempav. I blesav. Još uvijek si klinac s kojim sam odrastao. Vidim to kad me iskreno pogledaš u oči, i kad nestanu magle koje skrivaju tvoju čaroliju. Ostani klinac. Ostani blesav. Svijetu to treba. Ostani svoj, molim te. Ova je za tebe, stari prijatelju moj. Ova se pijucka. |
Zaogrnut plaštom uspomena Dodira Mirisa Osmijeha i Pogleda Gledam u Svemir i čekam. Zavijam! Moj glas je tiši od tišine. Pokriven samo Svemirom Ležim i čekam. A Mjesec? Mjesec je opet pun. |
Želim goriti snagom tisuća zvijezda Kako bih tvoju sjenu urezao u zjenicu Vječnosti Kao i obasjao ove naše puti kojima klizimo zagrljeni. Želim svoje srce zamotati najšarenijim papirom Na njemu svezati preveliku mašnu I nježno ga položiti na tvoje ispružene dlanove. Želim se umivati tvojim osmijesima, A zauzvrat ćeš dobiti dodire od svile, i od biča. Moje vještačke ruke plesti će jedra tvojoj duši. Želim da čitamo romane iz jednog pogleda I Vječnost da nam je nedovoljna. Da tvoje oči blistaju mojim odrazom I da se zajedno i zaigrano, neograničeno, veselimo Svemiru. Želim biti tvoj Dylan dog i čuvat te od zla Moćima Koje puk spoznati ne može I da prolijevaš svoj med po meni dok te mazim Svojom prisutnošću. Želim te. Cijelu. Bez zastora. Želiš li ti cijelog mene? |
Ja sam svjetionik. U mračnom, uzburkanom moru Dolaze mi Splavi, barke, galije i lađe. Neke se otisnu brzo, Neke ostanu duže. Ja sam svjetionik. Moja svjetlost utjehu I okrijepu pruža. Siguran prolaz I sigurnu luku. Ja sam svjetionik. U svemiru postojan Popravak za sve ranjene i oštećene Svemirske brodice. Ja sam svjetionik. Tu ću ostati. |
Gledao sam te cijelu noć Skrivečki, ispod oka Iz straha da ne spoznaju U mojim očima Ma i djelić onog Što tebe čini tobom U mojim mislima. Ljubio sam te U sebi, na daljinu Iz straha da te ne izdam I ne poljubim Čvrsto pred svima Kako zaslužuješ biti ljubljena. Vrištao sam tvoje ime Nijemo Kroz šuplji osmijeh Za naivni puk Dok gledao sam predstavu Koja je bila nužna. Nezasitan sam Tvojeg daha I gladnog srca Šapćem ti ovu pjesmu. Gledao sam te cijelu noć. Lijepo spavaj, mazo. |
My chains are glistening in the sun. Invisible to all but me. I rip through them when the moon is close And the veil between worlds is as thin as the skin. Then I run and I leap, fiercely and joyfully The moon my only guide. I dance with the fireflies Their magic inspires me. Then I pace through the streets Marking my corners. Senses running wild by my side. If someone dares to glance through The whites of my eyes They will see a shadow of the beast Searching for the comfort of a hand That wont shake, or tremble, or hit. A gentle hand that would understand The beast unleashed, dancing in the moonlight. A new day rises. My chains are back. I can barely move. They squeeze my neck, and coil around my legs. I let out a silent whimper, defeated. Tired, I lie down. With sleepy eyes I sniff though the memories. |
Nisam znao da se i danas umijem Zarumeniti Onako dječački smotano. No uspio sam, Pred tobom. Beštijo. Nisam znao da mogu Izgubiti se Na šumskim putevima. No uspio sam, U tvojim očima. Beštijo. Tu sam, na tvom putu. Okružen visokim jelama I uzbudljivim slutnjama. Razoružan Tvojim pogledom. Beštijo. Izađi iz jazbine. Pokaži mi oblik Sjene koju nazirem Svaki put kada te skrivečki pogledam. Beštijo. Dopustit ću ti da me vodiš Pod uvjetom da s vremena na vrijeme Skrenemo u moje, šarene svemire. |
Tvojim se imenom umivam U pospanim jutrima Dok kavu ispijam U društvu svog odraza. Magle sa krovova kapaju Odraze skrivaju Obraze miluju Dodire zamataju. Ljubim te na slikama Ispod zatvorenih očiju Uspavanu. Nesvjesnu. U daljinu pokrivenu. Na Mjesečevim ramenima Kao plima prilazim ti Poput kralja Ogrnut uspomenama tvojih dodira. Kad se dvoje tako ljubi I svijet miriši na raj Kad se dodir u dodiru gubi Znaju li usne kad je kraj? |
Nosila je sve moje najdraže neboje. Ogrnula bi se njima, i iščekivala tajno kucanje po štoku ulaznih vrata. Čekala me iza tih tajnih vrata, odjenuvši najblistaviji osmijeh i najpohotnije oči. Iza njenih vrata vrijeme je uistinu bilo relativno. U par sekundi znali smo sve. U par minuta proletili bi životi, kao na samrti. Proklinjali smo vrijeme zajedničkim jezicima i svemirskim psovkama. Ispunjavala me zaboravljenim znanjem, a zauzvrat ja sam nju obasipao najiskrenijim pohvalama. Kauč je povezivao više od prostorije. Bio je podrška isprepletenim umovima i zapetljanim tijelima. Uvijek bih od nje odlazio viši od svijeta. Ispratila bi me jednostavnim vokabularom, besramno me prozivajući zbog prolaska vremena. A vrijeme je relativno. I ponovno će doći čas da pokucam na njen tajni štok. |
Njena se sjena prišuljala mojoj, osjetljivoj sjeni. Mojoj sjeni koja laje na sve što se kreće. Sjeni koja ispari pred žarkim bojama i blistavim ljudima. Prišuljala se njena sjena mojoj, sjeni, i moja ju sjena otjerala nije. Moja je sjena njenu, sjenu, promatrala začuđeno, koliko je sjeni to dopušteno s obzirom da nema oči. Njena sjena prišla je do moje, s osmijehom na sjeni. Moja se sjena ponaša čudno pred ovom, njenom sjenom. Zašto ne bježi ta kukavička, moja sjena, od sjene njene koja se šulja tako blizu? Sviđa li se mojoj sjeni osmijeh na sjeni njene sjene? Ili pak sjaj pločica na mjestu gdje bi sjeni njenoj bile oči, kad bi ih imala? Nevjerojatna je, ta njena sjena, kad uspijeva prići mojoj sjeni, i da moja, sjena, ne zatreperi na blizinu druge sjene. Tako je blizu mojoj sjeni njena, pa sjena; moja sjena zasigurno ju njuši. Prišla je mojoj, sjeni, njena, sjena. Na tren su se gledale, mislim, jer sjene nemaju oči. Prišla je ta njena sjena blizu, najbliže! I stopila se s mojom sjenom. |
Zahladilo je. Zima me ogrnula svojim vjetrovitim haljinama. Grize me za obraze I silovito me ljubi; njeni poljupci me guše. Zabija se u mene, Grli me, Mazi. Dobrojutro veli. Stišće se uz mene kao da je njoj hladno, Njoj; zimi. Što se više stišće, mazi i grize, što se više trudi; to hladniji postajem. Bježi ća zimo, ne trebaš mi ti. Mazi, ljubi i grizi onog nekog tamo, koji voli tebe i svo tvoje inje. Meni je dovoljno hladno i bez tebe. Meni je zahladilo kad je otišla kući. |
Ljubila se intelektom; usnama koje su znale riječima-oštricama rezati kroz najdeblju kožu. Istim tim usnama ispunjavala je pukotine mojih, cigaretom osušenih usana. Isijavala je strastveno ali dostojanstveno, očima dubokog Nila koje su me potapale u podsvemir; draguljima u kojima nikad nisam uočio laži. Svirala je dodirom od tekuće svile; maznim prstima spretno je birala baš one note za koje je znala da će vibrirati čitavim mojim tijelom. Izvijala se gracilno po kauču. Bila je poput mačke na osunčanom prozoru; znala je točno koliko joj topline treba da može nesmetano divljati kroz naredne dane. Ne varajte se: nije bila savršena. Mislila je brže od teksta, al nikad bez konteksta. Redovito je stvarala nered, i uvijek iznova, Sizifovski, dovodila se u red. Nije bila savršena. Ali, nisam ni ja. |
Najfinijim mirisima odjeven spuštam se u grad. Mjesečina čisti ulice i otvara mi pút. S osmijehom u džepu i pogledom od zlata ulazim na bal pod maskama. U sjeni ove noći ne trebaju mi oči kako bih te naslutio; Dovoljan je tvoj vreo dah. Soba opijena tvojim smijehom okreće se u krug. Duboko se klanjam i pružam ti ruku - smiješ li zaplesati? Maskenbal je slijep za nas, maske smo izuli pred ulazom. Vrijeme i alkohol teku nam pod nogama; mokrih čarapa izlazimo van. Prstima mi pleteš san dok ne zaspim na tvojim snenim bedrima. |
Prepustio sam svoju glavu sjevernim vjetrovima. Njima, koji jedini uspijevaju otjerati oblake s neba. Stoga možda, makar i na tren, očistit će Čađu i prašinu Covide i stetoskope Eschere i van Goghove Cesariće i Baudelaire Poljupce i ugrize Lipe i kadulje Koje nosim ispod svoje kose. Koji su cigle moje osobnosti. Što iz želje, što iz potrebe. Sjevernim vjetrovima prepustio sam glavu. Nek čine s njom što ih je volja. A ja ću baš tu postojati, i uživati u razlivenim bojama najšarenijeg zalaska. |
Opetovano. Nizbrdo. Poput Sizifove kugle, Posustajem pred Smislom. Beskonačnim naporima U nadi uzvišenja Bjelokosne kule dižem prema Nebu. Urušavaju se pred Smislom. Otiskujem se Sklepanim splavima Prema Otoku uspjeha. Tonem pod valovima Smisla. Kojim god da putem krenem Do cilja neću doći. Ogorčenog i čupavog Progutat će me Smisao. Dok jednom ne shvatim: Svrha je jest burek pijan u 5 ujutro. |
Ponovno se crnim krilima kitim. Rogovima plašim dobroćudne. Uskoumnici me se boje, Oči ne lažu. Paklena me vatra grije, Pucketa i treperi. Iščekuje. Želi opožarit oko sebe. Kukavice i mudraci Jednaku udaljenost drže. Nesmotrenih nema na vidiku. Usamljena je moja vatra. Bičevi i lanci Gladni su mesa. Prazni okovi obeshrabreno vise, Žedni ljudskog dodira. Šutnja je zlato Kojim plaćam Hod među pokajnicima. Ne želim još jedan egzorcizam. All I want is A succubus To burn with me For one moment of calmness. |
Dvije sjene, zarobljene, U kavezu superega. Dvije sjene zaraćene, Ne pamte početka. Dvije sjene, sijevaju. Reže, grizu. Komadaju. Dvije su sjene, nijansa je ista. Dvije sjene zaljepljene, Bezrazložno zaraćene. Dvije sjene, zasljepljene, Ne vidi im se kraj. |
Večeras sam obukao svoje najsjajnije haljine, I izašao u grad. Noć je bila vrela, vlažna i podatna. Alkohol se točio u potocima, no nije ispirao čađu i žar. Zidovi natopljeni snažnim osjećajima i oslikanim psima. U lelujavim sjenama ocrtavala se sva ludost svijeta; svjetine. Bal na dvoru bio je pod maskama. Svima osim nama. Konačno, ostali smo razgolićeni, spojeni, zakrabuljeni samo osmjesima. Isprepletene ruke tražile su utore među prstima... Naglavačke i ozareno, Kako mi najbolje stoji, Pristupam. Sluga pokorni i vjerna sjena njegova; Car okrutni, Uz naklon ljubi ruke Od baršunaste emocije. Prizivajući kišu. Kišiš po meni Dušom, tijelom. Mišlju, rječju. Djelom. Drevnom japanskom tajnom Savijanja papira Moduliraš Zidove kojima se skrivam od života Dok življenje oko nas razlijeva boje, Za ples je potrebno dvoje. |
S proljećem redovno, Vraćaju se k meni Neuništive i prelijepe Lastavice mojih uspomena. Slijeću u gnijezda, Svakoj ispleo sam svoje. Šapću davne tajne I razlijevaju svoje boje. Svakoj znam glas, Svakoj znam stas, Svakoj bio sam pas, Svaka bila mi je spas. Lete u jatu, Plešu u krug. Potičem ih sjetom, Glasom svojih jeka. Glasna tama one prve Postavila je put. I danas hodam njime, Ponekad ukrug. Uz plavo pero druge Raširio sam krila. Letio sam tada Najbliže Suncu. Grimizni suton perja Lastavice treće Razlio se po Okovima moje sreće. Ove tri su veće, Lete iznad svih. Njima grijem gnijezdo, I poklanjam im stih. S proljećem redovno, Vraćaju se k meni Neuništive i prelijepe Lastavice mojih uspomena. |
Bljesak u noći Poput zvijezde padalice Rasula je svoju svijetlost Po nebu moje tmine. Želja kratkog pamćenja Crvenilo zalaska Što u oblacima plete Najčudnije priče. Uspomena. Od prvog do zadnjeg trena. I znala je to. I znao sam to. Plamenik pod mojim pjesmama Koje žarile su u meni. I kao crveni list na jesenjem vjetru, Odlepršala je u život. Bila je. I znala je to. I znao sam to. |
Pun je Mjesec. Između širokih listova nekog stabla koji se tresu od prvog hladnog jesenskog vjetra gledam ga kako svijetli. Noćas je razlio svjetlost po oblacima kuglastim i malim, kao da je netko po nebu rasuo kuglice od vate. Razlio se po noćnom nebu kao da na sebe želi privući pozornost svakog psa, vuka i čovjeka; bića koja mu pjevaju u čast. Taj prizor: fragmenti Mjeseca koji se izmjenjuju kako se lišće pomiče, hladan vjetar kao vijesnik kraja ljeta i unikatna tišina noći, uvijek u meni probude osjećaj sjete. Zureći u njega kroz te male pomične prozore spajam se sa sobom u svim razdobljima života kada sam isto to radio, doduše u drugim uvjetima, ali uvijek sâm. Odjednom opet imam 8 godina, pa 14, pa 16, 17, 21, 24, 27... Svaki put kada sam u imao sličan pogled sada ponovo proživljavam. Svaki traje kraće od sekunde, ali je dovoljno da osjetim da sam usidren u vremenu, uvijek konstantan, makar s fascinacijom Mjesecom. Iz nekog razloga to me tješi. Time znam da ću uvijek biti ja. Vrijeme je da krenem doma, bura se zavlači u kosti. A sutra? Sutra će biti vedro. |
Prateći jedan drugog Kilometri putuju zagrljeni Pod nama, I u nama. Nebo ispunjenih želja, Ljubomorno na tvoju siluetu, Bezuspješno pokušava ugasiti žar Na Terasi Ukradenog Cvijeća. Probleme ispuštamo Iz džepova duše. Odjekuju po cesti, Korak po korak. Kao glasovi u Tišini Kilometri prolaze. Kamenčićem te ženim, Blesavi sentimentalist. Dok ima puta, Noge će hodati, Misli će lutati, Srž će goriti. Dok puta ima, Nećemo stati. Pratit ćemo svoju stazu, U jednostavnosti najbolji. |
Ponekad je dovoljan samo jedan pogled. Svijet se zamuti, Zvukovi utihnu, Misli se poslože, I budem sretan. Ponekad je dovoljna samo jedna riječ. Glasom koji odzvanja Po ludilu moje lubanje Miluješ moje postojanje. I budem sretan. Ponekad je dovoljan samo jedan dodir. Sudbina i Smisao zaplešu. Mjesec se smije. Smijem se i ja. I budem sretan. Ponekad je dovoljan samo jedan poljubac. Opuštenog uma Puštam te u Srž Da zaliješ moju samoću. I budem sretan. Ponekad je dovoljno tako malo. |
Mi smo Lijepi cvijet Koji je zaustavio korak Našeg pretka Pred urušenom stijenom. Mi smo Tihi dah. Ubrzano srce Dok predator Vlada noćima. Mi smo Razum Koji odlikuje Hrabre I množi mrtve. Mi smo Napredak Nad jednakima. Bolje oružje Ili taktika. Mi smo Oni koji slušaju Priče prethodnika I koriste ih Kao štit. Mi smo Sreća u nesreći. Otpornici. Snalažljivci. Preživljavaoci. Mi smo Splet slučajnosti naših predaka. |
Ova je za Tebe Koja me čitaš Od početka. A nikada nisam znao pisati. Ova je za Tebe Koja me pratiš Od početka. A nikada nisam znao hodati. Ova je za Tebe Koja me ljubiš Od početka. A nikada nisam znao voljeti. Ova je za Tebe Koja me poznaješ Od početka. A nikada nisam znao razlikovati. Ova je za Tebe Koja me privlačiš Od početka. A nikada nisam znao odoljeti. Ova je za Tebe Koja me čitaš; Od početka Do kraja. |
People were glum, The city slept, When the train departed And you left. I walked in crowds, Yet alone I felt, On that Monday When you left. I know my place, I have to accept, That you had to go, So you left. Surrounded by walls, And memories kept, I dreamed your voice And I wept. |
U mraku crnog sela Crne misli Crno predeš. U crnilu svijeta, veneš. Izgubljen u masi Malih crnih ljudi Smisao tražiš Uzaludno. Jer tama je tvoja Veća od ljudi. Ne očekuj od maslačka Da razumije svemirca. U ponor gledaš Prošlosti svoje. A budućnost zove. A budućnost smeta. Ne gubi glavu Ni nadu ne gubi, Jer crnilo tvoje Tinta je. Ima nas crnih Što razmišljamo crno, Kojima crnilo tvoje Nije mračno. Prihvati strah I crnilo sebe, Jer najljepši ljudi Nose crno. Nikada sam Nećeš zapravo biti Kad spoznaš Naše crne duše. U mraku crnog sela Crne misli Crno predeš. U crnilu svijeta, cvjetaš. |
Oprosti, ali ne mogu. Izgubljen sam. I bilo bi krivo Tražiti sebe dok sam pored tebe. Oprosti, ali odlazim. Ne želim te povrijediti. A učinio bih to Da si uz mene. Oprosti, ranjiv sam. Ozljeđujem se često. U tom procesu Ozljeđujem i druge. Oprosti, bježim. Bježim od ljudi Bježim od tebe. Ali ne bježim od sebe. Oprosti, želim znati. Otkriti ću sebe I spoznati cilj. Ostvariti snove. Oprosti, volim te. Više nego ikog prije. I iz tog razloga Oprosti, ostavljam te., |
Dobrodošla nazad. Kakav ti je bio put? Umorna jesi li? Ispričaj mi sve. Slušat ću te očima I misliti o tebi. I meni. I nama. Dobrodošla nazad. Nedostajala si mi. Dođi, priđi Odlično se grlim. Pjevaj mi o sebi. O letu iznad krošnji. Upit ću te cijelu I uzdahnut glasno. Dobrodošla nazad. Smijem li te dotaknuti? Ili ćemo se gledati Do beskraja. Ruku pružam tebi, Ženi u vremenu. Ne grizem, ne brini. Počeškaj me iza uha. Dobrodošla nazad. |
Užareni beton, Vjetar na godišnjem, Baja iz koje šiklja smrad I ja. Ne izlaži se meni. Izmamit ću ti osmijeh I ranit ću te jako. Na podu oguljena koža. Milujem. Ljubim. Grizem. Bolim. Svrbim. Pečem. Smetam. Štetim. Sakrijem se iza drugih. Sam na svijetu, iza svih. Suze puštam na obraz tvoj Pa iznova sjajim. Padam. Pa se dignem. Pa padnem. Pa se dignem. Pa padnem. Pa se dignem. Pa se sakrijem. Pa padnem. Pa... JEBEMU SUNCE! |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)