Alter Egoist

21.11.2023., utorak

Zavjet

Ova je za tebe, stari prijatelju moj.
Ova nije naiskap.

Sjećam te se, još kad smo bili klinci. Bio si raščupan i klempav. I blesav. Još uvijek si blesav. Ostani takav, molim te.
Sjećam se kreativnosti kojom si zračio kad smo slagali legiće. Uživao sam sa strane gledat tvoj kreativan proces, način na koji si se smiješio, pa mrštio, pa opet smiješio sam sa svojim mislima dok si pretakao dio duše u svoje kreacije.
Sjećam se ogrebanih, krvavih koljena i straha jer moraš doći doma pred mamu, a rasparao si novu trenerku. Sjećam se igranja i trčanja po šumi.
Sjećam se kako si naivno volio ovaj svijet. Sve što zrači, barem malo, životom počastio si pogledom, mišlju, dodirom. Naučio si me da se život živi, a kad živiš život to osjetiš.
Sjećam se koliko te bolilo, i koliko puno puta. Al već za par dana u očima je opet bio taj sjaj, ta životna energija koju nikakvi zli ljudi, nikakvi problemi nisu mogli utrnuti. Ništa nije moglo ugasiti život koji si tako naivno i rasipno poklanjao svima.
Sjećam se izraza tvog lica kad bi u toplim ljetnim noćima satima gledali u zvijezde. Tvoja začuđenost veličinom svemira i manjinom čovjeka dok upijaš svaku iskru koja žari tamo negdje gore. A zvijezde kao da su htjele ogledati se baš u tvojim očima, u bistrim, nježnim, suosjećajnim i toplim očima.
Sjećam se prijatelju, tvog prvog prekida. Kad tvoje srce pukne, to odjekne svemirom. I unatoč tome, nastavio si dalje.
Sjećam se neshvaćenosti, borbi, udaraca i padova. Želje da se pojavi jedna osoba koja će razumjeti barem dio onog svega što nosiš u sebi. Koja će moći preuzeti barem dio tereta i s tim tvojim teretom svejedno nasmješeno hodati uz tebe, kao što ti nasmješeno hodaš pored drugih dok nosiš njihove terete.
Sjećam se kad si krenuo bježati od sebe. Kad si shvatio koliko je svijet velik i koliko će te koštati biti svoj. Bio sam uz tebe i gledao kako gasiš sve što možeš u sebi, samo da bi dani lakše prošli, a ljudi manje bolili. I uspio si, dijelom, postati bliži njima. Unatoč svim osmijesima vidio sam koliko duboka je bila tvoja tuga. Oči nikad ne lažu. Trebalo je vremena, no shvatio si. Ti si ti. I bježanje nema smisla.
A onda smo ostarili. Nekoliko sijedih više, nekoliko bora više. A ti si još uvijek raščupan i klempav. I blesav.
Još uvijek si klinac s kojim sam odrastao. Vidim to kad me iskreno pogledaš u oči, i kad nestanu magle koje skrivaju tvoju čaroliju.
Ostani klinac. Ostani blesav. Svijetu to treba. Ostani svoj, molim te.

Ova je za tebe, stari prijatelju moj.
Ova se pijucka.
- 22:13 - Misliš? (16) -

01.09.2023., petak

Blue Moon

Zaogrnut plaštom uspomena

Dodira
Mirisa
Osmijeha
i
Pogleda

Gledam u Svemir i čekam.

Zavijam!
Moj glas je tiši od tišine.

Pokriven samo Svemirom
Ležim i čekam.

A Mjesec?
Mjesec je opet pun.
- 11:19 - Misliš? (0) -

08.07.2023., subota

Zastor

Želim goriti snagom tisuća zvijezda
Kako bih tvoju sjenu urezao u zjenicu Vječnosti
Kao i obasjao ove naše puti kojima klizimo zagrljeni.

Želim svoje srce zamotati najšarenijim papirom
Na njemu svezati preveliku mašnu
I nježno ga položiti na tvoje ispružene dlanove.

Želim se umivati tvojim osmijesima,
A zauzvrat ćeš dobiti dodire od svile, i od biča.
Moje vještačke ruke plesti će jedra tvojoj duši.

Želim da čitamo romane iz jednog pogleda
I Vječnost da nam je nedovoljna.
Da tvoje oči blistaju mojim odrazom
I da se zajedno i zaigrano, neograničeno, veselimo Svemiru.

Želim biti tvoj Dylan dog i čuvat te od zla
Moćima
Koje puk spoznati ne može
I da prolijevaš svoj med po meni dok te mazim
Svojom prisutnošću.

Želim te. Cijelu. Bez zastora.
Želiš li ti cijelog mene?
- 05:33 - Misliš? (0) -

13.04.2023., četvrtak

Svjetionik

Ja sam svjetionik.
U mračnom, uzburkanom moru
Dolaze mi
Splavi, barke, galije i lađe.
Neke se otisnu brzo,
Neke ostanu duže.

Ja sam svjetionik.
Moja svjetlost utjehu
I okrijepu pruža.
Siguran prolaz
I sigurnu luku.

Ja sam svjetionik.
U svemiru postojan
Popravak za sve ranjene i oštećene
Svemirske brodice.

Ja sam svjetionik.
Tu ću ostati.
- 01:48 - Misliš? (0) -

25.03.2023., subota

Gledao sam te cijelu noć

Gledao sam te cijelu noć
Skrivečki, ispod oka
Iz straha da ne spoznaju
U mojim očima
Ma i djelić onog
Što tebe čini tobom
U mojim mislima.

Ljubio sam te
U sebi, na daljinu
Iz straha da te ne izdam
I ne poljubim
Čvrsto pred svima
Kako zaslužuješ biti ljubljena.

Vrištao sam tvoje ime
Nijemo
Kroz šuplji osmijeh
Za naivni puk
Dok gledao sam predstavu
Koja je bila nužna.

Nezasitan sam
Tvojeg daha
I gladnog srca
Šapćem ti ovu pjesmu.

Gledao sam te cijelu noć.
Lijepo spavaj, mazo.


- 04:35 - Misliš? (0) -

06.02.2023., ponedjeljak

The moon, the hand and the sun

My chains are glistening in the sun.
Invisible to all but me.

I rip through them when the moon is close
And the veil between worlds is as thin as the skin.
Then I run and I leap, fiercely and joyfully
The moon my only guide.

I dance with the fireflies
Their magic inspires me.
Then I pace through the streets
Marking my corners.
Senses running wild by my side.

If someone dares to glance through
The whites of my eyes
They will see a shadow of the beast
Searching for the comfort of a hand
That wont shake, or tremble, or hit.
A gentle hand that would understand
The beast unleashed, dancing in the moonlight.

A new day rises.
My chains are back. I can barely move.
They squeeze my neck, and coil around my legs.
I let out a silent whimper, defeated.
Tired, I lie down.
With sleepy eyes I sniff though the memories.
- 01:15 - Misliš? (0) -

27.01.2023., petak

Beštija

Nisam znao da se i danas umijem
Zarumeniti
Onako dječački smotano.
No uspio sam,
Pred tobom.

Beštijo.

Nisam znao da mogu
Izgubiti se
Na šumskim putevima.
No uspio sam,
U tvojim očima.

Beštijo.

Tu sam, na tvom putu.
Okružen visokim jelama
I uzbudljivim slutnjama.
Razoružan
Tvojim pogledom.

Beštijo.

Izađi iz jazbine.
Pokaži mi oblik
Sjene koju nazirem
Svaki put kada te skrivečki pogledam.

Beštijo.

Dopustit ću ti da me vodiš
Pod uvjetom da s vremena na vrijeme
Skrenemo u moje, šarene svemire.
- 23:43 - Misliš? (0) -

02.03.2022., srijeda

Znaju li usne kad je kraj?

Tvojim se imenom umivam
U pospanim jutrima
Dok kavu ispijam
U društvu svog odraza.

Magle sa krovova kapaju
Odraze skrivaju
Obraze miluju
Dodire zamataju.

Ljubim te na slikama
Ispod zatvorenih očiju
Uspavanu. Nesvjesnu.
U daljinu pokrivenu.

Na Mjesečevim ramenima
Kao plima prilazim ti
Poput kralja
Ogrnut uspomenama tvojih dodira.

Kad se dvoje tako ljubi
I svijet miriši na raj
Kad se dodir u dodiru gubi
Znaju li usne kad je kraj?
- 15:44 - Misliš? (0) -

24.12.2021., petak

Kauč

Nosila je sve moje najdraže neboje.
Ogrnula bi se njima, i iščekivala tajno kucanje po štoku ulaznih vrata. Čekala me iza tih tajnih vrata, odjenuvši najblistaviji osmijeh i najpohotnije oči.

Iza njenih vrata vrijeme je uistinu bilo relativno. U par sekundi znali smo sve. U par minuta proletili bi životi, kao na samrti. Proklinjali smo vrijeme zajedničkim jezicima i svemirskim psovkama.

Ispunjavala me zaboravljenim znanjem, a zauzvrat ja sam nju obasipao najiskrenijim pohvalama. Kauč je povezivao više od prostorije. Bio je podrška isprepletenim umovima i zapetljanim tijelima.

Uvijek bih od nje odlazio viši od svijeta. Ispratila bi me jednostavnim vokabularom, besramno me prozivajući zbog prolaska vremena.

A vrijeme je relativno. I ponovno će doći čas da pokucam na njen tajni štok.
- 14:11 - Misliš? (0) -

23.12.2021., četvrtak

Sjenčanje

Njena se sjena prišuljala mojoj, osjetljivoj sjeni. Mojoj sjeni koja laje na sve što se kreće. Sjeni koja ispari pred žarkim bojama i blistavim ljudima. Prišuljala se njena sjena mojoj, sjeni, i moja ju sjena otjerala nije. Moja je sjena njenu, sjenu, promatrala začuđeno, koliko je sjeni to dopušteno s obzirom da nema oči. Njena sjena prišla je do moje, s osmijehom na sjeni. Moja se sjena ponaša čudno pred ovom, njenom sjenom. Zašto ne bježi ta kukavička, moja sjena, od sjene njene koja se šulja tako blizu? Sviđa li se mojoj sjeni osmijeh na sjeni njene sjene? Ili pak sjaj pločica na mjestu gdje bi sjeni njenoj bile oči, kad bi ih imala? Nevjerojatna je, ta njena sjena, kad uspijeva prići mojoj sjeni, i da moja, sjena, ne zatreperi na blizinu druge sjene. Tako je blizu mojoj sjeni njena, pa sjena; moja sjena zasigurno ju njuši. Prišla je mojoj, sjeni, njena, sjena. Na tren su se gledale, mislim, jer sjene nemaju oči. Prišla je ta njena sjena blizu, najbliže! I stopila se s mojom sjenom.
- 10:40 - Misliš? (0) -

22.12.2021., srijeda

Zima

Zahladilo je.

Zima me ogrnula svojim vjetrovitim haljinama.
Grize me za obraze
I silovito me ljubi; njeni poljupci me guše.

Zabija se u mene,
Grli me,
Mazi.
Dobrojutro veli.

Stišće se uz mene kao da je njoj hladno,
Njoj; zimi.
Što se više stišće, mazi i grize, što se više trudi; to hladniji postajem.

Bježi ća zimo, ne trebaš mi ti.
Mazi, ljubi i grizi onog nekog tamo, koji voli tebe i svo tvoje inje.
Meni je dovoljno hladno i bez tebe.

Meni je zahladilo kad je otišla kući.

- 13:15 - Misliš? (0) -

21.12.2021., utorak

Nije bila savršena

Ljubila se intelektom; usnama koje su znale riječima-oštricama rezati kroz najdeblju kožu. Istim tim usnama ispunjavala je pukotine mojih, cigaretom osušenih usana.

Isijavala je strastveno ali dostojanstveno, očima dubokog Nila koje su me potapale u podsvemir; draguljima u kojima nikad nisam uočio laži.

Svirala je dodirom od tekuće svile; maznim prstima spretno je birala baš one note za koje je znala da će vibrirati čitavim mojim tijelom.

Izvijala se gracilno po kauču. Bila je poput mačke na osunčanom prozoru; znala je točno koliko joj topline treba da može nesmetano divljati kroz naredne dane.

Ne varajte se: nije bila savršena.

Mislila je brže od teksta, al nikad bez konteksta.
Redovito je stvarala nered, i uvijek iznova, Sizifovski, dovodila se u red.

Nije bila savršena.
Ali, nisam ni ja.

- 13:40 - Misliš? (0) -

20.12.2021., ponedjeljak

Ples

Najfinijim mirisima odjeven spuštam se u grad.
Mjesečina čisti ulice i otvara mi pút.
S osmijehom u džepu i pogledom od zlata ulazim na bal pod maskama.
U sjeni ove noći ne trebaju mi oči kako bih te naslutio;
Dovoljan je tvoj vreo dah.
Soba opijena tvojim smijehom okreće se u krug.
Duboko se klanjam i pružam ti ruku - smiješ li zaplesati?
Maskenbal je slijep za nas, maske smo izuli pred ulazom.
Vrijeme i alkohol teku nam pod nogama; mokrih čarapa izlazimo van.
Prstima mi pleteš san dok ne zaspim na tvojim snenim bedrima.
- 00:53 - Misliš? (0) -

12.12.2021., nedjelja

Suton

Prepustio sam svoju glavu sjevernim vjetrovima.
Njima, koji jedini uspijevaju otjerati oblake s neba.
Stoga možda, makar i na tren, očistit će

Čađu i prašinu
Covide i stetoskope
Eschere i van Goghove
Cesariće i Baudelaire
Poljupce i ugrize
Lipe i kadulje

Koje nosim ispod svoje kose.
Koji su cigle moje osobnosti.
Što iz želje, što iz potrebe.

Sjevernim vjetrovima prepustio sam glavu.
Nek čine s njom što ih je volja.

A ja ću baš tu postojati, i uživati u razlivenim bojama najšarenijeg zalaska.

- 18:25 - Misliš? (0) -

23.11.2021., utorak

S vrha

Opetovano.
Nizbrdo.
Poput Sizifove kugle,
Posustajem pred Smislom.

Beskonačnim naporima
U nadi uzvišenja
Bjelokosne kule dižem prema Nebu.
Urušavaju se pred Smislom.

Otiskujem se
Sklepanim splavima
Prema Otoku uspjeha.
Tonem pod valovima Smisla.

Kojim god da putem krenem
Do cilja neću doći.
Ogorčenog i čupavog
Progutat će me Smisao.

Dok jednom ne shvatim:
Svrha je jest burek pijan u 5 ujutro.
- 23:59 - Misliš? (2) -

21.11.2021., nedjelja

Pakao

Ponovno se crnim krilima kitim.
Rogovima plašim dobroćudne.
Uskoumnici me se boje,
Oči ne lažu.

Paklena me vatra grije,
Pucketa i treperi.
Iščekuje.
Želi opožarit oko sebe.

Kukavice i mudraci
Jednaku udaljenost drže.
Nesmotrenih nema na vidiku.
Usamljena je moja vatra.

Bičevi i lanci
Gladni su mesa.
Prazni okovi obeshrabreno vise,
Žedni ljudskog dodira.

Šutnja je zlato
Kojim plaćam
Hod među pokajnicima.
Ne želim još jedan egzorcizam.

All I want is
A succubus
To burn with me
For one moment of calmness.
- 23:12 - Misliš? (0) -

10.04.2021., subota

Za frenda

Dvije sjene, zarobljene,
U kavezu superega.
Dvije sjene zaraćene,
Ne pamte početka.

Dvije sjene, sijevaju.
Reže, grizu.
Komadaju.
Dvije su sjene, nijansa je ista.

Dvije sjene zaljepljene,
Bezrazložno zaraćene.
Dvije sjene, zasljepljene,
Ne vidi im se kraj.


- 18:25 - Misliš? (0) -

09.04.2021., petak

Dvorske Lude

Večeras sam obukao svoje najsjajnije haljine,
I izašao u grad.
Noć je bila vrela, vlažna i podatna.
Alkohol se točio u potocima, no nije ispirao
čađu i žar.
Zidovi natopljeni snažnim osjećajima i oslikanim psima.
U lelujavim sjenama ocrtavala se sva ludost svijeta; svjetine.
Bal na dvoru bio je pod maskama.
Svima osim nama.
Konačno, ostali smo razgolićeni, spojeni,
zakrabuljeni samo osmjesima.
Isprepletene ruke tražile su utore među prstima...

Naglavačke i ozareno,
Kako mi najbolje stoji,
Pristupam.

Sluga pokorni i vjerna sjena njegova;
Car okrutni,
Uz naklon ljubi ruke
Od baršunaste emocije.
Prizivajući kišu.

Kišiš po meni
Dušom, tijelom.
Mišlju, rječju.
Djelom.

Drevnom japanskom tajnom
Savijanja papira
Moduliraš
Zidove kojima se skrivam od života
Dok življenje oko nas razlijeva boje,

Za ples je potrebno dvoje.
- 02:25 - Misliš? (0) -

17.03.2021., srijeda

Vjetrovi

S proljećem redovno,
Vraćaju se k meni
Neuništive i prelijepe
Lastavice mojih uspomena.

Slijeću u gnijezda,
Svakoj ispleo sam svoje.
Šapću davne tajne
I razlijevaju svoje boje.

Svakoj znam glas,
Svakoj znam stas,
Svakoj bio sam pas,
Svaka bila mi je spas.

Lete u jatu,
Plešu u krug.
Potičem ih sjetom,
Glasom svojih jeka.

Glasna tama one prve
Postavila je put.
I danas hodam njime,
Ponekad ukrug.

Uz plavo pero druge
Raširio sam krila.
Letio sam tada
Najbliže Suncu.

Grimizni suton perja
Lastavice treće
Razlio se po
Okovima moje sreće.

Ove tri su veće,
Lete iznad svih.
Njima grijem gnijezdo,
I poklanjam im stih.

S proljećem redovno,
Vraćaju se k meni
Neuništive i prelijepe
Lastavice mojih uspomena.

- 12:32 - Misliš? (0) -

14.12.2020., ponedjeljak

Bila je

Bljesak u noći
Poput zvijezde padalice
Rasula je svoju svijetlost
Po nebu moje tmine.

Želja kratkog pamćenja
Crvenilo zalaska
Što u oblacima plete
Najčudnije priče.

Uspomena.
Od prvog do zadnjeg trena.
I znala je to.
I znao sam to.

Plamenik pod mojim pjesmama
Koje žarile su u meni.
I kao crveni list na jesenjem vjetru,
Odlepršala je u život.

Bila je.
I znala je to.
I znao sam to.

- 23:24 - Misliš? (0) -

03.09.2020., četvrtak

Sutra će biti vedro

Pun je Mjesec.

Između širokih listova nekog stabla koji se tresu od prvog hladnog jesenskog vjetra gledam ga kako svijetli.
Noćas je razlio svjetlost po oblacima kuglastim i malim, kao da je netko po nebu rasuo kuglice od vate. Razlio se po noćnom nebu kao da na sebe želi privući pozornost svakog psa, vuka i čovjeka; bića koja mu pjevaju u čast.
Taj prizor: fragmenti Mjeseca koji se izmjenjuju kako se lišće pomiče, hladan vjetar kao vijesnik kraja ljeta i unikatna tišina noći, uvijek u meni probude osjećaj sjete.
Zureći u njega kroz te male pomične prozore spajam se sa sobom u svim razdobljima života kada sam isto to radio, doduše u drugim uvjetima, ali uvijek sâm. Odjednom opet imam 8 godina, pa 14, pa 16, 17, 21, 24, 27... Svaki put kada sam u imao sličan pogled sada ponovo proživljavam.
Svaki traje kraće od sekunde, ali je dovoljno da osjetim da sam usidren u vremenu, uvijek konstantan, makar s fascinacijom Mjesecom.
Iz nekog razloga to me tješi. Time znam da ću uvijek biti ja.
Vrijeme je da krenem doma, bura se zavlači u kosti.

A sutra?

Sutra će biti vedro.
- 01:08 - Misliš? (0) -

14.07.2020., utorak

Kilometri

Prateći jedan drugog
Kilometri putuju zagrljeni
Pod nama,
I u nama.

Nebo ispunjenih želja,
Ljubomorno na tvoju siluetu,
Bezuspješno pokušava ugasiti žar
Na Terasi Ukradenog Cvijeća.

Probleme ispuštamo
Iz džepova duše.
Odjekuju po cesti,
Korak po korak.

Kao glasovi u Tišini
Kilometri prolaze.
Kamenčićem te ženim,
Blesavi sentimentalist.

Dok ima puta,
Noge će hodati,
Misli će lutati,
Srž će goriti.

Dok puta ima,
Nećemo stati.
Pratit ćemo svoju stazu,
U jednostavnosti najbolji.
- 00:01 - Misliš? (0) -

28.06.2020., nedjelja

Srećica

Ponekad je dovoljan samo jedan pogled.

Svijet se zamuti,
Zvukovi utihnu,
Misli se poslože,
I budem sretan.

Ponekad je dovoljna samo jedna riječ.

Glasom koji odzvanja
Po ludilu moje lubanje
Miluješ moje postojanje.
I budem sretan.

Ponekad je dovoljan samo jedan dodir.

Sudbina i Smisao zaplešu.
Mjesec se smije.
Smijem se i ja.
I budem sretan.

Ponekad je dovoljan samo jedan poljubac.

Opuštenog uma
Puštam te u Srž
Da zaliješ moju samoću.
I budem sretan.

Ponekad je dovoljno tako malo.
- 17:09 - Misliš? (0) -

06.06.2020., subota

Slučajnost

Mi smo

Lijepi cvijet
Koji je zaustavio korak
Našeg pretka
Pred urušenom stijenom.

Mi smo

Tihi dah.
Ubrzano srce
Dok predator
Vlada noćima.

Mi smo

Razum
Koji odlikuje
Hrabre
I množi mrtve.

Mi smo

Napredak
Nad jednakima.
Bolje oružje
Ili taktika.

Mi smo

Oni koji slušaju
Priče prethodnika
I koriste ih
Kao štit.

Mi smo

Sreća u nesreći.
Otpornici.
Snalažljivci.
Preživljavaoci.

Mi smo

Splet slučajnosti naših predaka.
- 01:09 - Misliš? (0) -

29.04.2020., srijeda

Pjesma Za Tebe

Ova je za Tebe
Koja me čitaš
Od početka.
A nikada nisam znao pisati.

Ova je za Tebe
Koja me pratiš
Od početka.
A nikada nisam znao hodati.

Ova je za Tebe
Koja me ljubiš
Od početka.
A nikada nisam znao voljeti.

Ova je za Tebe
Koja me poznaješ
Od početka.
A nikada nisam znao razlikovati.

Ova je za Tebe
Koja me privlačiš
Od početka.
A nikada nisam znao odoljeti.

Ova je za Tebe
Koja me čitaš;
Od početka
Do kraja.
- 08:19 - Misliš? (0) -

02.03.2020., ponedjeljak

Goodbye

People were glum,
The city slept,
When the train departed
And you left.

I walked in crowds,
Yet alone I felt,
On that Monday
When you left.

I know my place,
I have to accept,
That you had to go,
So you left.

Surrounded by walls,
And memories kept,
I dreamed your voice
And I wept.
- 12:26 - Misliš? (0) -

16.06.2019., nedjelja

Crnoj duši

U mraku crnog sela
Crne misli
Crno predeš.
U crnilu svijeta, veneš.

Izgubljen u masi
Malih crnih ljudi
Smisao tražiš
Uzaludno.

Jer tama je tvoja
Veća od ljudi.
Ne očekuj od maslačka
Da razumije svemirca.

U ponor gledaš
Prošlosti svoje.
A budućnost zove.
A budućnost smeta.

Ne gubi glavu
Ni nadu ne gubi,
Jer crnilo tvoje
Tinta je.

Ima nas crnih
Što razmišljamo crno,
Kojima crnilo tvoje
Nije mračno.

Prihvati strah
I crnilo sebe,
Jer najljepši ljudi
Nose crno.

Nikada sam
Nećeš zapravo biti
Kad spoznaš
Naše crne duše.

U mraku crnog sela
Crne misli
Crno predeš.
U crnilu svijeta, cvjetaš.

- 02:46 - Misliš? (1) -

Oprosti

Oprosti, ali ne mogu.
Izgubljen sam.
I bilo bi krivo
Tražiti sebe dok sam pored tebe.

Oprosti, ali odlazim.
Ne želim te povrijediti.
A učinio bih to
Da si uz mene.

Oprosti, ranjiv sam.
Ozljeđujem se često.
U tom procesu
Ozljeđujem i druge.

Oprosti, bježim.
Bježim od ljudi
Bježim od tebe.
Ali ne bježim od sebe.

Oprosti, želim znati.
Otkriti ću sebe
I spoznati cilj.
Ostvariti snove.

Oprosti, volim te.
Više nego ikog prije.
I iz tog razloga
Oprosti, ostavljam te.,
- 02:40 - Misliš? (0) -

26.04.2019., petak

Dobrodošla

Dobrodošla nazad.
Kakav ti je bio put?
Umorna jesi li?
Ispričaj mi sve.

Slušat ću te očima
I misliti o tebi.
I meni.
I nama.

Dobrodošla nazad.
Nedostajala si mi.
Dođi, priđi
Odlično se grlim.

Pjevaj mi o sebi.
O letu iznad krošnji.
Upit ću te cijelu
I uzdahnut glasno.

Dobrodošla nazad.
Smijem li te dotaknuti?
Ili ćemo se gledati
Do beskraja.

Ruku pružam tebi,
Ženi u vremenu.
Ne grizem, ne brini.
Počeškaj me iza uha.

Dobrodošla nazad.
- 20:37 - Misliš? (1) -

26.08.2018., nedjelja

Mu Žarko

Užareni beton,
Vjetar na godišnjem,
Baja iz koje šiklja smrad
I ja.

Ne izlaži se meni.
Izmamit ću ti osmijeh
I ranit ću te jako.
Na podu oguljena koža.

Milujem.
Ljubim.
Grizem.
Bolim.

Svrbim.
Pečem.
Smetam.
Štetim.

Sakrijem se iza drugih.
Sam na svijetu, iza svih.
Suze puštam na obraz tvoj
Pa iznova sjajim.

Padam.
Pa se dignem.
Pa padnem.
Pa se dignem.
Pa padnem.
Pa se dignem.
Pa se sakrijem.
Pa padnem.
Pa...

JEBEMU SUNCE!
- 17:43 - Misliš? (1) -

<< Arhiva >>

Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)

Komentari On/Off

Blitva.

Ne.
Život mi nije pretjerano loš.
Nisam kao ti.
Uživam u lijepim trenutcima.
Katkad mi dođe pa sam loše volje.
Onako, reda radi.


ŽIVOT JE DAR

Ja znam da rane nisu vječne
Svjedoče o tom ožiljci moji
I ne prihvaćam model ružni
Haljine što sudba mi skroji.

Nad bezdanom prkoseć vjetru
S osloncem u sebi čvrsto stojim
I ne plaše me drhtave sjene
Jer svoj put ja vedrinom bojim.

I kad me život nemilo bije,
Udara kao bijesni grom,
Vrtlogu crnih, zlokobnih misli
Odupirem se snagom svom.

U tišini sobe plakati ću tiho,
Al' na sebe ruku ja dignuti neću,
Bol ću izreci majci il’ prijatelju svom
Jer u vječnoj mijeni sunca se kreću.

Negdje na mene čekaju mirne vode
I široka njiva plodonosnog sutra
I tko bi poželio umrijeti sada
A ljepotu novog ne vidjeti jutra.

morska zvijezda, blogerica




ROULETTE

Red is love
Black is death
My life is a roulette.

I hit red
But again
My life is unfair.
Instead of the love
I hear a cry
I spill some blood
Leave a scar
I wish to die.

I hit black
And guess what?
Now my life is fair.
I got the Death on my ass
Waiting for me to crack

I heard the last cry
I spilled the last blood
I left the last scar
Cause the Death had come.

Mladi Pjesnik, bloger




GOLUBOVI

Sjedim sama
Uz otvoren prozor
I gledam crveni krov
Susjedove kuće.
Sletješe dva goluba
Jedan smeđi, a drugi sivi
Dva goluba u ljubavi.
Golubovi vole krovove kuća
Sastaju se na njima
I slatko se ljube,
Njihova ljubav
Nježna je i umilna
On je siv, ona je smeđa
Ili je možda on smeđ, ona siva?
Tko bi to znao?
A zar je važno?
Oni se vole
I čitav svijet je ispod njih
Kao da ne postoji,
Ulicom prolaze ljudi
Užurbani, zamišljeni
Sami sa sobom
U oklopu svog ega
Izvan kojega je sve nepoznato
Sumnjivo i strano,
Golubovi se samo ponekad
Spuste tu među ljude
Da vide kako
Svatko svoje bitke bije
I kao da kažu:
Volite se ljudi,
Pogledajte samo nas sretnike.

Lasta, blogerica




*NO NAME*


U toplini svoga doma
Dok svi su vani
Meni je totalna koma
Kao i drugima lani.

Što bi bilo, kad bi bilo
Mene zanima samo.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

Boja bijela, bijele ruže
One što u vrtu cvate,
Sporo k'o što glista puže,
Dok joj se noge blate.

Moj život je crna lista,
Na kojoj crnim slovima pišem,
I to nikako ne blista,
Jer ispada da ni ne dišem.

Nesretna jesam,
To poreći ne mogu.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

K.K.

Linkovi: